U Srbiji, čak i kada ste krivac za saobraćajnu nesreću sa smrtnim ishodom, boravite u zatvorima otvorenog tipa ( nema samice, nema zabrane poseta, nikakve sankcije) i uglavnom, kaznu izdržavate u zatvoru koji je napravljen po svim evropskim standardima i koji u svom krugu ima : 11 terena za šetnju, teretanu, sportske terene, ambulantu, biblioteku, radionice i crkvu.
Zašto onda kazne nisu po zakonima skandinavskih zemalja gde se nesreće u saobraćaju tretiraju kao ubistva?
Uzmimo u obzir da se dan kazne u ovakvom zatvoru kompenzuje sa 1000 dinara na dnevnom nivou.
A jedan zatvorski dan državu košta i do 35 evra.
Ne mogu da ne pitam : da li je ovo predsednik, svestan da neće moći da pobegne jer je narod ispekao zanat, izgradio zatvor za sebe i svoju svitu? Pa oni ni dan robije neće osetiti.
Da apsurd bude veći, oni koji su za vreme njihove vladavine morali da kradu da bi jeli, završiće u Zabeli, da rintaju da bi ovi jeli.
Razlika napolju i unutra? – PA NEMA JE!
Ozbiljno pitanje kojim , kao društvo treba da se pozabavimo je i to da ne dozvolimo da se kriminalci u ovoj zemlji igraju „Kuma“.
Umesto u elitno uređene hotele sa poluograniče im kretanjem koje iz sprdnje nazivaju zatvorima, poslati u rudnik i kamenolom.
Deset sati dnevno, sa dva obroka kakva inače imaju i radnici. Po istoj ceni radnog sata koju su oni radnicima propisali. Sve dok ne oduže poslednji dinar koji su ukrali od države.
Sa sve konfiskovanjem imovine i vraćanjem iste u javno dobro.
I ne. Nemaš pravo da te se ne tiče za našu decu dva metra i mrak, a za njihove ubice jedanaest šetališta.
Nemaš izgovor.
Nina Mihajlović, Kuršumlija bez cenzure