Vidovdanski boj- Bitka za prave vrednosti
Vidovdanska bitka, dogodila se na današnji dan pre 631 godinu na Kosovom Polju. Neverovatno je da oko ove bitke još nemamo ustanovljene činjenice o samom toku i ishodu bitke. Ono što smo u Titovim istoriskim udžebinicima učili izgleda da ne pije vodu. Ali ostavimo to na stranu, jer ova bitka nije simbol klasičnog vojnog okršaja već izražene duhovno-moralne odluke da se u bitku uđe bez obzira na silu koja preti. Vodeći prvenstveno računa o tome koje se vrednosti brane.
Boj koji svako od nas dobija u srcu
Materijalizam ili duhovnost. Dođe vreme da se mora odrediti između ova dva. Kada smo u istoriji birali duhovnost opstali smo. Oslabljeni, porušeni, ali opstali smo kao narod. Vekovima smo opstajali, uvek uz crkvu koja je bila stožer nacionalnog identiteta. Da smo imali drugačije izbore možda bi nas bilo više, možda bi imali više materijalnog ali mi ne bismo bili mi. Bili bi neki drugi narod koji nije odustajao od sebe.
Treba li zbog materijalnog odustati od sebe? Padaju tada u vodu sve brojke, statistike i predviđanja, ostaje samo srž. Baciti pod noge sve vrednosti koje su nam (ili pak trebaju biti) etalon za ponašanja: zemlja, država, nacija, vera, porodica, istina, pravda…. jer je sila koja preti superiornija ili treba naći način braniti prave vrednosti.
Pre svake odluke da li ćemo u bitku ili je pametnije predati se, uvek bijemo bitku u sebi. Boriti se ili pokoriti? Izbor je lakši kad je neprijatelj spoljni. Najteža je bitka onu koju vodimo u sebi. Hajde da svako od nas zaviri u sebe. Nacionalne bitke se događaju sa vekovnim razmacima, ali šta je sa onim bojevima koje se događaju u nama puno češće. Da vidimo šta je svakom od nas bitnije, vrednosti kao što su istina, pravda, jednakost, sloboda govora, kretanja, odlučivanja ili radno mesto?
Pokušajmo da dobijemo bitku za prave vrednosti u sebi. Sve ostale su lakše.
Zvezdan Ristić
1 komentar
Na današnji praznik, kažu stari, sve se vidi. I da li grešimo i koliko i zbog čega. Da li smo pošteni najpre prema sebi, a onda i prema drugima? Valorizujemo li prave stvari i šta su prave stvari u životu?
Ono što mi je u srcu, to je ispravno. Ono što želim sebi i sutra svojoj deci pružam drugima. Ne prodajem obraz za bilo koju sumu novca,ali srce poklanjam onima koji uspeju da dođu do njega. S tim se ne igram jer Bog sve vidi, a vidi i one koji se igraju. Ne smeju nam važne biti materijalne stvari jer su prolazne. Vežimo se za trenutak, osećaj, čoveka. To je bogatstvo, ono što se ne gubi osim ako ga se sam ne odrekneš. Sa punim kasama najčešće idu prazna srca i besane noći pa dobro razmislite želite li sebi takav život?