Noć se spušta na Prokuplje.
Zmija Laki krenuo je u lov na žabe. Ali ne , ne za sebe, nego za svog gospodara, žvaloglavo zlo stvorenje kojem niko ne želi ni ime da pomene pa ga prosto zovu Nepomenik!
Treba mu za kotlić, onaj u kojem kuva Srbiju.
Spazio je Laki dve žabe u blizini mosta i taman se spremio da ih zgrabi, ali je čuo da mu hvale gospodara, pa zastade da odsluša do kraja.
– Jeste, strašan je ON. Kako samo vešto laže… – konstatuje jedna dok druga klima glavom
– A kako tek umešno krade. I ne samo kod nas, nego svud širom zemlje. Na daleko je čuven po tome.
– Jeste, ali ja da ti kažem, ovde ne bi uradio gotovo ništa da nema onu zmiju Lakija. – sluša ih Laki, a srce mu puno ponosa.
– Što Lakija? – pita druga
– Kako što? Zar ti ne znaš da je Laki njemu nahvatao toliko žaba da je on začarao onog graditelja Dragana Glišića?
– Kojeg sad Dragana?
– O žabo Božja, pa onog što se po gradu priča da ima čarobne moći. Onaj što može da bude na više mesta istovremeno.
– Ah, taj. Ma nema on bre nikakve moći, samo je direktor u devet firmi. I to ne bi mogao sam, nego ima Natašu, Miloša, Petra i Aleksandra.
– Čekaj onog našeg komšiju konja što ga izvode sredom na pašu? – zgranuto će prva.
– Ma ne konj. Čovek, čovek se tako zove. Gde si ti videla konja u fotelji?
– Ja u kabinetu gradonačelnika. Svako jutro žuri da mu je neko ne zauzme.
– Istina. Njega sam zaboravila.
– Priča mi komšija Bocko da ovi što kod Dragana služe moraju čak i pare da mu peru.
– Bocko Buha? A da, on živi iza opštinske zgrade
– Da , samo što nisam baš najbolje razumela peru li ručno ili mašinski. Bocko reče preko računa, valjda neka nova metoda.
– I šta kažeš, začarao ga?
– Da , da. Zato ovaj samo ćuti,radi i gradi. Niko ga ne viđa. Kažu da ne zna za sebe i da samo misli o tome kad će da završi zgrade. Valjda su mnogo prljave te pare pa mu je hitno da ih opere.
– Izgleda. Ali kažem ti. Radi sve što mu zmija Laki i Nepomenik kažu. Tako pričaju po gradu. – nego, ‘ajdemo mi polako. Dosta je priče.
Zadovoljan onim što je čuo, Laki reši da poštedi žabe. Hvataće ih drugi put, sad je previše zadovoljan sobom.
Da, tekst jeste komičan.
Realnost baš i nije.
Znamo li koliko će budžet grada Prokuplja koštati kompleks Toplica?
Znamo li čije će privatno vlasništvo biti?
Znamo li zbog čega se užurbano završava i gradi?
Možda mogu da nam odgovore Aleksandar, Miloš, Petar? Možda Nataša? Možda i sam Dragan koji je direktor u čak OSAM firmi? Ili zmija Laki?
*ovo su samo neke
Ako vas zanima nastavak bajke Toplica na vodi i začarani graditelj, znate gde treba da nas nađete.
Nina Mihajlović,Kuršumlija bez cenzure