U razmaku od svega dva dana, dva čoveka iz unutrašnjosti poslužila su kao pokazna vežba kako će u ovoj predizbornoj kampanji proći svako ko se usudi da drugačije misli ili kaže nešto protiv vladajućeg režima, a kao šlag na torti dogodila se afera ,,Miketić“. Prvo je predsednik u Hit tvitu „diplomatskim rečnikom“ nazvao predsednika beogradskog odbora stranke Zajedno „ljudskom sramotom“, ali da on o tome ne sme mnogo da priča?! Zatim se ujutru Đorđu Miketiću javio onaj koji izgleda sme da priča o onome o čemu predsednik ne sme i poslao Miketiću fotografiju, na kojoj se on nalazi sa ženskom osobom u intimnoj atmosferi. Taj što sme da priča o onome o čemu Vučić ne sme, nije se predstavio, ali mu je ,,potpis“ poprilično prepoznatljiv. Pošto su zli jezici, pa i sam Miketić taj ,,potpis“ prepoznali kao potpis BIA, služba se brže-bolje oglasila sa dva smehotresna saopštenja, u kojima navodi da oni nemaju ništa sa tim i da to nije predmet njihovog interesovanja, ali da onako usput znaju i da je to skrinšot snimka koji je autentičan, da znaju da ga je napravilo treće lice i da će oni sprovesti detaljnu istragu o nečemu što ih uopšte ne zanima.
Naravno, nisu propustili da skrenu pažnju Miketiću i medijima da prestanu sa „napadima na vrhovnog komandanta“. To što je predsednik pričao u Hit tvitu, naravno, nema nikakve veze sa ovom aferom i svaka sličnost sa stvarnim događajima i likovima je slučajna.
MUP, za razliku od pobratimske službe, nema baš tako sofisticirane metode. Ratni veteran iz Kuršumlije Zvezdan Ristić, nakon što mu je ministar Nikola Selaković uručio boračku spomenicu za učešće u ratovima devedesetih godina, usudio se da 3. novembra razvije transparent ,,Kosmet je Srbija. Vučić je izdajnik“ i dostojanstveno siđe sa bine, ostavivši na njoj zabezeknutog ministra. U narednih 15 minuta, Zvezdan je uspeo da se vrati kući, da ga usput iz policije zovu na mobilni telefon koji je bio ugašen i da mu na vrata zakuca policijski inspektor, koji ga je pozvao u policijsku stanicu kako bi dao izjavu povodom ovog neprijatnog događaja po ministra Selakovića i predsednika lično.
Da nije bilo medija koji su ovu vest preneli – i vuk sit i ovce na broju. Međutim, pošto javnosti i nije bilo baš najjasnije zašto je veteran priveden, MUP se oglasio čuvenim zvaničnim saopštenjem gde je, po pravilu, sam sebe pokopao. U tom saopštenju smo mogli da pročitamo da je Ristić saslušan u svojstvu građanina, zbog toga što je pokazao transparent pred 450 ljudi i da je postojala sumnja da se u radnjama Ristića stiču obeležja krivičnog dela izazivanje panike i nereda.
Kako izgleda biti saslušan u svojstvu građanina
Kako sam policijski posao, pre nego što sam se ,,latio pera“, radio skoro deset godina i saslušao stotine ljudi u svojstvu građanina, probaću najplastičnije da objasnim šta znači biti saslušan u svojstvu građanina. Najprostije rečeno, to je policijska radnja koja se preduzima kada policija posumnja da neka osoba možda ima neka saznanja o nekom krivičnom delu. Takva izjava može da služi samo kao indicija u daljoj istrazi, a kao dokaz na sudu je ništavna. Znači, glavni ,,impuls“ da nekoga tako saslušate je sumnja. Međutim, sumnja u pravnom smislu ima svoju definiciju i svoje kategorije, kao što su osnov sumnje i osnovana sumnja. Sve ostale sumnje su u kategoriji baba-Milevinih sumnji i takve sumnje može svako da ima, sem policije i tužilaštva.
U U slučaju veterana Zvezdana Ristića policija se vodila upravo ovom baba-Milevinom sumnjom, jer krivično delo izazivanje panike i nereda je jasno definisano zakonom i onaj ko ga učini bi, na primer, morao javno da kaže, na nacionalnoj frekvenciji, pred milionskim auditorijumom, usred pandemije: ,,Groblja će nam biti mala!“.
A transparent ,,Kosmet je Srbija. Vučić je izdajnik“ je slobodno izražavanje političkog stava, zagarantovanog našim izranjavanim Ustavom. Takvih i sličnih transparenata je bilo na stotine tokom masovnih protesta ,,Srbija protiv nasilja“ i ne videh da je zbog njih iko priveden. Ovakve transparente bi, naravno, trebalo razlikovati od transparenata ili izjava kojima se poziva na nečije ubistvo ili nasilno menjanje ustavnog poretka, što zaista predstavlja krivično delo. A konkretno ovaj transparent paniku je mogao da izazove samo kod ministra Selakovića i predsednika Vučića, a nerede samo u redovima SNS-a, jer neko nije igrao po napisanom scenariju. No, to nisu obeležja krivičnog dela izazivanje panike i nereda u zakonskom smislu.
Jednom rečju, policija ovde nije imala apsolutno nikakav zakonski osnov za postupanje, pa makar to bilo i saslušanje Ristića u svojstvu građanina. Međutim, iako saslušavanje nekoga u svojstvu građanina formalno-pravno gledano nema veliku težinu, ono de facto može da deluje poprilično neprijatno i stresno za čoveka koji nikada nije imao problema sa zakonom. U Srbiji ljudi još uvek zaziru od policije, takav nam je mentalitet, a ni policija se ne trudi bog zna kako da promeni nešto povodom svog imidža, pa stoga inspektor na vratima nečijeg stana koji poziva čoveka ni krivog ni dužnog na nekakav razgovor, u njemu mora da probudi osećanje izvesnog straha.
Kada se na sve to doda i mala sredina u kojoj se to dešava i da se na saslušanje poziva zbog političke parole, dobija se savršen recept za zastrašivanje. I za to se koriste institucije, a sve to uvijeno je u ukrasni papir navodnih zakonitosti. Običan čovek, pa i neki mediji ne prave mnogo razliku između saslušanja u svojstvu građanina i u svojstvu osumnjičenog, iako je razlika ogromna. Onaj koji je pozvan na razgovor se uglavnom oseća kao da je osumnjičen i uhapšen, a mediji će uglavnom preneti vest kako je neki građanin priveden, ne udubljujući se mnogo u pravne forme. Sve to skupa odaje lažnu sliku u javnosti da je neki aktivista uhapšen jer je istakao nekakav politički transparent, a to i jeste bio cilj u ovom konkretnom slučaju.
İzvor: NİN
FOTO : Privatna arhiva, Google
Kuršumlija bez cenzure