PISMO CRNOGORSKOM OFICIRU PRISUTNOM NA PROSLAVI “ OLUJE “
Ja ti ovo pismo , pukovniče
Noćas pišem iz malog Šavnika
Da te pitam , zbog čega si išo
U skut , srpskog da ljubiš krvnika
Zbog čega si , išo pukovniče
Dje je Srbin vječito leleko
Zbog čega si ponizio sebe
Gubalo te majčino mlijeko
Mjesto počast da žrtvama odaš
Vječne snove što u grobu snuju
Ti s dušmanom , pravoslavnog roda
Vino piješ , i slaviš “ OLUJU “
Kano krilo , gladnog lešinara
Šahovnica nad tobom se vije
Lele majci , tvojoj moj Ivane
Bolje da te , ni radjala nije
Dok rod srpski , na dan ovaj kleti
Nad humkama svoje djece plače
Ti na ponos , Srpske Sparte pljuješ
I pozdravljas ustaške koljače
Ni Sekula Drljević se nije
Vjeruj tako ponizno ponaša
Što je silnog Djurišića Pavla
Predo živa , u ruke ustaša
Te godine Gradiška je Stara
Crnogorske djece , bila raka
Pa sam zbog tog , gledajuć te s njima
Vas dan dugi , od žalosti plaka
Jasenovac ni pominjat neću
Klete jame i stratišta mnoga
Svu noć sebe , s nevjericom pitam
Kako s njima , slaviti si moga
Na vratima srpskog grada Knina
Dje barjaci sad viore njini
Ti’ , pukovnik crnogorske vojske
Pružaš ruku Antu Gotovini
Ako ti je naredjeno bilo
Što ne skinu , s ruku epolete
Da te kano ŽUGIĆ BOŽIDARA
Vječno slave , pisci i poete
Da se Serdar Janko spuštit može
Crnoj zemlji ,iz plavih visina
Kunem ti se u krst i u vjeru
Da se ne bi , nanosio čina
Petar bi te Cetinjski prokleo
I za tebe , poslo perjanike
Da te pita , što si poletio
U skut srpske , da ljubis krvnike
Zar nijesi u dubini duše
Čuo vapaj , jauke i krike
I pod nožem ustaškim dje plaču
Srpska djeca , s Korduna i Like
Vako radeć , nikad ući nećeš
U “ Primjere čojstva i junaštva “
Nit će neko za tebe da kaže
“ Da si rodit , imao se rašta “
Jesi l’ imo koga da ti kaže
“ Čist kroz mjesta prljava prolazi
I da na svjet , sve se oprat može
Samo crni ne mogu obrazi “
PEROŠEVIĆ