U Kuršumliji ste videli kako neke Beogradske firme uz pomoć lokalne vlasti (koje odaberu nepodobne) ostavljaju bez posla i hleba čitave porodice koje se ovim poslom bave možemo reći i decenijama.
Kako piše N1 ovo je izgleda samo deo mnogo šireg projekta pravljenja monopola i disciplinovanja kapilarnih glasova.
Prenosimo tekst i video objavljen na portalu N1:
Mali vlasnici ostaju bez kioska, njihova mesta data drugima
U pomoć zovu predsednika Vučića, jer veruju da ne zna, kako kažu, „šta njegovi ljudi rade po opštinama“.
Nateran da se pod stare dane lati pištaljke, jedan deka potegao je čak iz Sremčice, da ispred opštine Palilula brani pravo na rad svog zeta, kome, posle 20 godina, oduzimaju kiosk.
„Razumeo bih da se ti kisoci uklanjaju da se oslobodi park, zelena površina, obdanište ili neki objekat od javnog značaja, ali ovde se sklanja kiosk da bi se stavio drugi“, kaže meštanin Sremčice Stevo Obradović.
Stavljaju se oni kiosci čije gazde imaju 80 radnika i godišnji profit od skoro 500 miliona – takvi su bili uslovi opštinskog konkursa. Falila je, kažu okupljeni, još samo fotografija onih kojima se kiosci daju.
Video sa protesta možete videti na linku ispod:
http://rs.n1info.com/a417997/Vesti/Protest-malih-vlasnika-kioska.html
„Da se uzima od nas jadnih i da se daje gospodi? Moja deca, devetoro njih i radnica biće na ulici“, rekla je Mirjana Vukotić.
„Znate kako je kad vi 20 godina radite na jednom mestu – to vam je isto ko da vam nestane član porodice“, dodaje vlasnica kioska Radmila Medić.
Zato su opštinsku vlast koja je, veruju, namestila tender tako da njihove šanse budu ravne nuli, počastili epitetima.
„Lopovi, lopovi…“, čulo se na protestu.
Ni transparent, ni pištaljke, ni blokada ulaznih vrata zgrade opštine Palilula, nije pomogla da se građanima makar obrati neko od nadležnih.
Zato su pozvali kabinet predsednika opštine Palilula Aleksandra Jovičića, čija se sekretarica javila na telefon.
„Pa ovde smo ispred, znate, mi smo vama zakazali sastanak u 11 sati, mi čekamo ovde, makar neko da nam kaže da li će nas primiti ili neće“, kaže Branka Lazić, GG Udruženje vlasnika kioska.
Sekretarica: Dobro, i verovatno niste dobili odgovor?
Lazić: Pa verovatno nismo, ali mi smo tražili hitan prijem i rekli smo da ćemo doći ovde.
Sekretarica: Dobro, ja sad zaista ne znam šta da vam kažem, jer ja nemam nikakvu informaciju o tome.
Prosto za vlast, komplikovano za one bez kojih te vlasti ne bi ni bilo. Očajni jer ih opštinske vlasti ignorišu, traže pomoć predsednika Vučića.
„Naš predsednik se diči kad otvara fabrike za 300 radnika, što je u redu, ali ovim načinom kako su krenuli da se lanci kioska uklone i daju drugima, neprimetno bez posla ostaje maltene 10.000 ljudi, u pitanju su porodice. E to je žalosno, to je nepravda i zbog toga sam u 75 godina uzeo pištaljku“, poručuje Stevo Obradović.
„Da li predsednik republike zna šta mu rade ljudi? To treba da zna predsednik republike. Ako on ne zna šta mu rade ljudi ili još gore ako zna šta mu rade ljudi, a on ćuti“, kaže vlasnik kioska na Karaburmi Dragan Vukotić.
Izvršitelji neumoljivi. Uklanjanje trafika zakazano je za četvrtak, da to učine sami ili će oni. Bez prava na žalbu.