Ne bojte se, ne govorim ovog puta o svima onima koji se se nafatirali od raznih afera kad su došli na vlast u opštini Blace, ni o onim arhaičnim demokratama ranije, ni o kadrovima SNS-a i SPS-a koji su se krvi napili narodu. Zapravo, govorim o vremenu, nakon Drugog Svetskog rata, kad su se po blačkim selima pojavili vampiri. Prvo se naime, proneo glas da je se muž neke Mare povampirio. Ta je Mara služila u crkvi i udarala u zvono. Govorili su da ga viđaju kako vreba po selu pa je narod izbegavao da nakon prvog sumraka izlazi. U kasnim satima bi krenula lupnjava, buka, dreka, narod bi se sklanjao pod krevete i stolove, prestrašen. Niko nije smeo da proveri šta se dešava. Po dvorištima u sred noći govorili su da šetaju duhovi. Uporedo sa vampirima dešavale su i strašne krađe, nestajalo je meso sa tavana, rakija se istakala, kralo se žito. Zapitaše se žandarmi kakvi su to vampiri koji kradu meso i istaču rakiju, jer ko vele nije to baš uobičajeno ponašanje za vampire. Trajalo je to neko vreme dok ih ne ukebaše negde u nekom selu u kasne sate, sa sve belim čaršavima koje su nosili da glume duhove i vampire. Bila je to jedna organizovana banda, iz raznih sela razni bašibozuci i mufljuzi, nalik na ovu vlast. Jedan od vođa bande, bila je upravo ta Mara, što je radila u crkvi, dakle jedna zadušna baba, nalik na ovu glavnu Aleksandru, što kukumavči sa nacionalnih frekvencija. Išibaše žandarmi po guzicama sve te tobožnje vampire i nateraše ih da vrate sve što su uzeli narodu. Ostadoše im samo nadimci da narod zna s kim ima posla.
Ana Ubavić,
Prkos
Nina Mihajlović,
Kuršumlija bez cenzure