Piše: Nina Mihajlović, vaš saborac, prijatelj i kolega.
Da li bi ljudi mogli biti bolji?
Mogli bi , ali niko neće da bude prvi.
U poslednjih deset godina, stalno nam predviđaju smak sveta. Kao da nam smak sveta nije svakog dana. Na poslu, kod kuće, u parku, školskom dvorištu…
Prećutno smo prešli preko toga da postanemo robovi sistema. Prećutno smo i decu povukli u to blato.
Živimo u kakistokratiji, sistemu u kojem vladaju najgori i najneobrazovaniji .
Živimo u državi u kojoj su ljudi podeljeni na kaste : SNS kastu kojoj je sve dozvoljeno i nas ostale koji moramo životom da branimo ono što nam pripada i koji motkama moramo da odvajamo slobodu.
Živimo zato što se delimo. Na žute i crvene. Na leve i desne. Istina je samo jedna. Čovek je dobar ili loš. Nema tu velike matematike.
Živimo kao sluge i kmetovi.
Živimo , a ne moramo.
Ovo zlo imena SNS , neće se samo od sebe oterati iz naše kuće. To moramo mi.
I to moramo međusobnim uvažavanjem, saradnjom i podržavanjem. Nije važno koje nam je boje dres ako nam je cilj zdrava, normalna i slobodna zemlja koju ćemo da ostavimo svojoj deci.
Solidarnost i humanost među nama moraju biti ključne reči.
Nikada više no sad nije bilo vreme da stanemo na istu stranu , ispod iste zastave i da iza sebe ostavimo sve međusobne razlike.
Barem dok ne dođemo do tako dugo sanjane slobode.
Nije u prirodi Srbina da bude u okovima. Nije u prirodi Srbina da prihvati poniženje i pogne glavu.
Kroz vekove prkosan, pošten i dobrodušan ni sad ne bi smeo drugačiji.
Imamo zavet precima da budemo nepokolebljivi. Imamo obavezu prema deci da budemo slobodni!
Obavezu prema deci koja rastu u daleko bolje ljude no što ćemo mi ikada biti!
Zato, vi levo – hajdete malo desno. Vi desno, hajdete malo levo. E tako.
Na centar, pod istu zastavu, rame uz rame do potpune slobode!
Nina Mihajlović,
Kuršumlija bez cenzure