Ne isptali se biti human i pomagati, činiti dobra dela, jer kao mlad čovek u ovoj sredini, to je siguran znak da si državni neprijatelj.
Kako drugačije objasniti besmislenu i apsolutno neargumentovanu hajku na Iliju Teoharevića (22) iz Prokuplja, koji je zato što je pomagao nemoćnim sugrađanima postao „sumnjiv“ Osnovnom javnom tužilaštvu (Koje, gle čuda, već pet godina nema tužioca, već samo vršioca te funkcije i takvo je jedino u Srbiji!) i koje je naložilo policiji da obavi informativni razgovor sa njim? Pitali su ga da li on pomaže kao neformalna grupa, ili kao član udruženja??!!!
U stvari, izgleda da je nadležnim organima čudno da to neko radi iz svojih ličnih ljudskih razloga, zbog svog vaspitanja da voli i veruje u ljude i da ne pravi razliku među njima. I jeste čudno. Mlad čovek, a poznaje prave vrednosti u vremenu kada se sve vrti oko trivijalnih i bezvrednih kategorija. U vremenu u kojem caruju rijaliti predstave, ljudi sumnjivog morala i navika, grabež, ljubomora, borba za vlast i prevlast. U tom i takvom vremenu gde komšija jedva čeka da komšiji crkne krava, neko je lepo vaspitan, dobar…. To jeste za sumnju.
-Pokvariće nam svojim primerom sve ono na čemu smo godinama radili. Pokazaće da mladi ljudi mogu da budu nenasilne i dobre komšije, a to nam sada ne ide u prilog, jer kako ćemo onda postaviti našeg naspram njega? Ko će onda verovati onom našem kojeg smo zadojili nasiljem, prevarom i lažima i naučili ga da se busa, preti i ucenjuje svoje komšije? Nema nam druge, nego da se poslužimo već dobro oprobanim kanalima, pa da pritisnemo i ugušimo dečka, za primer drugima! Neka hajka počne: on je državni neprijatelj, nema druge- kuju plan oni kojima smeta dobrota mladog čoveka.
I bi tako. Pojavi se državni neprijatelj.
Ali se pojavi i podrška i prkos onog genetski nasleđenog pravdoljubivog čoveka. Ne onog koji se busa u grudi i poziva na slavu besmrtnog „Gvozdenog puka“ kada organizuje podršku nakaradnosti, već onog iskrenog, istinskog čovečjeg. Onog koji duboko čuči u mnogima, ali nema hrabrosti da ustane. I mladić postade u očima običnih ljudi oličenje hraborsti i čovečnosti.
Ne verujem da je o tome razmišljao, pre samo dva dana. Radio je sa svojim prijateljima ono što mu je srce govorilo i nastaviće tako, jer ova očajnička predstava beskičmenjaka neće da poljulja pravodljibiv duh ovog mladog čoveka. Samo mu je vetar u leđa….
I za kraj prenosim fejsbuk objavu jednog mog prijatelja, od jutros:
„Dobro jutro Prokuplju,gradu u kome morate da pazite da slučajno ne pomognete kese nekoj komšinici sa pijace jer će vas možda kao Iliju zvati na informativni razgovor. Držite distancu i za sada ni dobro jutro.Nemoj slučajno ljubazan da je bio neko,mora da postoji i odsek za suzbijanje ljubaznosti u našem MUP-u.Znači na dobro jutro za svaki slučaj odgovarajte sa MRŠ BRE!” (I.K)
B.R