Srpske opštine više nema, a vlast u Beogradu mudro ćuti. Sve to navodi na samo jedan zaključak: dogovor!
Da bi se bolje sagledala najnovija dešavanja na KiM sa osvrtom na opštinu Štrpce valjalo bi se podsetiti nekih događaja koji su predhodili svemu tome. Srpske institucije nakon 1999. god. funkcionišu otežano i sa smanjenim kapacitetom, ali ipak uspevaju da se održe.
Do krupnog pomaka dolazi 2008. godine kada Republika Srbija uspeva da sprovede svoje lokalne izbore na celoj teritoriji KiM, tamo gde Srbi žive. I taman kad je proces jačanja srpskih institucija bio u punom zamahu dolazi 2009. god. kada prištinske vlasti organizuju svoje lokalne izbore. Srbi ne žele učešće na tim izborima i to postaje jasno i Prištini ali i međunarodnoj zajednici koja je pokrovitelj istih.
Da ne bi ništa prepustili slučaju Amerikanci u svojoj ambasadi u Prištini formiraju SLS (Samostalna liberalna stranka), ideološka predhodnica današnje Srpske liste. Kadrove SLS čine ljudi bez političkog iskustva, bez obrazovanja, skloni nemoralu svake vrste.
Shvativši da ih narod ne želi, što se bojkotom pomenutih prištinskih izbora i potvrdilo, učesnici izbora posežu nameštanju izborne volje, kako bi se Srbima nametnuli nekakvi novi lideri. Da je ova tvrdnja tačna govori podatak da je na dan glasanja izašlo ne više od 250 ljudi od 6.500 upisanih birača.
Nadalje, 2013. god. na novim izborima već postoje Srbi koji su promenili mišljenje i sada su spremni da daju svoj glas. Svesno ili nesvesno, a dobrim delom i iz nečije pohlepe, stvaraju se nekakve zvanične institucije čime srpska administracija postaje paralelna u odnosu na njih i kao takva treba da bude ugašena, prema njihovom poimanju. Za takav jedan scenario zdušno se zalažu svi prvaci SLS, kasnije prvaci Srpske liste u Štrpcu.
Ovim želim da kažem i to da svaki onaj Srbin koji je uzimao učešće na kosovskim* izborima, on je ustvari glasao za gašenje srpskih institucija čemu smo danas svi bili svedoci u Štrpcu. Prema tome odgovornost podjednako pada kako na one koji su u ime države Srbije pozivali narod na izlazak i učešće na tuđim izborima, tako i na onima koji su taj poziv prihvatili, bilo da su birali ili su bili birani.
Želim da podsetim sve da je srpsku administraciju iz zgrade srpske opštine na ulicu nasilno izbacila pomenuta kosovska opština* u saradnji sa kosovskom policijom čiji su prvaci bili svi odreda Srbi. Od tog dana ona je radila u iznajmljenim prostorijama sve do pre stotinak dana kad je i zvanično zatvorena od strane KPS.
Svi oni u Prištini koji misle da su se zatvaranjem srpske opštine obračunali sa kriminalnim krugovima, koji su izgovor za to, grdno greše. Ovo nije obračun sa bahatim opštinskim rukovodstvom već sa celokupnim narodom koji će biti uskraćen za sve usluge, koje njemu život znače.
I još da dodam da su tvrdnje koje dolaze iz Beograda da je reč o gašenju privremenog organa do te mere netačne da ih ne vredi komentarisati. Dakle, privremeni organ je činilo pet imenovanih lica, koja su na toj funkciji bila pune 11. godine. To su bili ljudi koji su radili otvoreno u korist srpske štete. Uspeli su da podele narod. Da naprave neviđenu zavadu.
Iz budžeta srpske opštine finansirana je kampanja za „kosovske” izbore, što znači da su te štetočine finansirale sopstveno gašenje. Brojne su bile zloupotrebe službenog položaja, opštinskog novca, donacija, nepotizma itd. itd.
Da zaključim, srpske opštine više nema, a vlast u Beogradu mudro ćuti. Sve to navodi na samo jedan zaključak: dogovor!
Autor Zvonko Mihajlović