Da li znate ko je Slavko L.? Ne znate. Ne sekirajte se, ne znamo ni mi.
Slavka ne poznaje bar osam milijardi ljudi na ovom svetu. Slavku to ne smeta. Slavko je u pravu.
Mi ne znamo o Slavku ni to da li mu je to pravo ime i prezime ili ga koristi samo na društvenim mrežama. Ono što znamo o Slavku jeste da on voli da se smeje. Onako iz duše. Znamo i da Slavko zna ko su Evtimije i Damjan. Oni ne znaju ko je Slavko. Proverili smo.
Slavko zna da su ova dvojica bila na barikadama. Za Slavka se ne zna gde je bio za vreme barikada.
Slavko zna da je ovu dvojicu oterao sa barikada načelnik i to je njemu mnogo smešno.
Nama nije bilo smešno pa smo otišli do manastira Svetog Save u Žerovnici da proverimo Slavkove tvrdnje. Nažalost, ispostavilo se da su tačne. Monasi Evtimije i Damjan nam potvrđuju ovu priču sa tugom u očima. Žao im je što se to desilo i ne žele mnogo da pričaju o tome. Tek toliko da im je jedne večeri kada su krenuli sa barikada u manastir prišao čovek i zamolio ih nekoliko puta da se više ne pojavljuju na barikadama. Onda im se predstavio imenom, prezimenom i funkcijom. Pretpostavljamo da je time hteo da im stavi do znanja da na ovu „molbu“ smeju samo na jedan način da odgovore. Kažu još da je razgovor kratko trajao i da ih dotični gospodin nije udostojio valjanog obrazloženja zašto ne smeju da budu sa svojim narodom na barikadama. Oni se ne ljute na njega. Jasno im je da je taj čovek činio to po nečijoj „molbi“. Njegovo ime je Ivan Todosijević a nalazi se na funkciji predsednika Privremenog organa opštine Zvečan.
Ivan Todosijević (u crvenom krugu) na proslavi godišnjice osnivanja stranke ratnog zločinca Ramuša Haradinaja koga je čak i Aleskandar Vučić nazvao „koljačem beba“ zbog jednog od poznatih slučajeva. Sa Todosijevićem se tu našao i ostatak „Srpske liste“ ali i ratnih zločinaca poput Fatmira Ljimaja (na koga pokazuje strelica), odgovornog za brutalne zločine nad Srbima u logoru „Klečka“.
Oni se više nisu pojavljivali na barikadama ne zbog „molbe“ već da ne bi narušavali i to malo srpske sloge koja se projavila proteklih dana.
I eto čemu se smeje Slavko! Slavko obznanjuje ovaj tužni događaj i stavlja emotikone kako umire od smeha. Šta je tu smešno Slavku? I zašto Ivanu ili nekom drugom smetaju dva srpska monaha na barikadama? Ili možda nije problem što su monasi, već što su monasi iz eparhije raško-prizrenske u egzilu? Na barikadama je bilo upadljivo odsustvo klira uzurpirane eparhije raško-prizrenske. Pretpostavljamo da je to bilo po naredbi koja je stigla sa visina Visokih Dečana.
Aktuelni iguman Dečana, Sava Janjić, protivno blagoslovu nadležnog episkopa, dočekuje Bajdena u Visokim Dečanima. Nećete naći ni jednu drugu fotografiju na kojoj se Janjić tako srdačno smeje.
Ova dva monaha nisu dolazila na barikade da govore ljudima o bezakonju koje je počinio episkop Teodosije prema blaženopočivšem episkopu Artemiju već da podrže svoj narod sa kojim dele sudbinu. Među onima koji su bili na barikadama bilo je i vernika koji redovno idu na službe u manastiru Svetog Save u Žerovnici. Oni kažu da im je mnogo značila podrška svojih duhovnika.
Pitamo se da li bi Ivan tako reagovao da su u pitanju bila dva katolička fratra, ili dva imama ili dva rabina? Ovi monasi su te večeri prvi put videli Ivana i Ivan njih jer on nikada nije bio u njihovom manastiru.
Da je u pitanju samostan ili džamija ili sinagoga Ivan bi dolazio bar jednom godišnje da pokaže svoju širinu za različita verska ubeđenja, ali te širine nema za ovaj manastir. Previše je gorkih iskustava bilo u životu ova dva monaha u zadnjih deset godina da bi ih jedan ovakav gest, Ivanov ili bilo čiji, uzdrmao ili pokolebao na njihovom putu. Navikli su oni na to. Ostavljamo ih u manastiru da nastave svoj mirni monaški život i vidimo da su spremni da progutaju još više gorčine.
Teodosije koji je, njemu odanom sveštenstvu, zabranio da odlaze na barikade i podrže srpski narod, podršku sve vreme pruža šiparskim separatistima. Fotografija iznad na kojoj se rukuje sa ozloglašenim šiptarskim zločincem Hašimom Tačijem, samo je jedna u nizu takvih.
U povratku iz manastira prolazimo kroz Zvečan. U centru, kod spomenika, srećemo pse lutalice. Iako često napadaju i ujedaju prolaznike niko ih ne tera odatle. Primećujemo da svi imaju na ušima one čipove. Znak da opština brine o psima. Opština zna za pse. I Ivan zna za pse. Monasi nemaju tu privilegiju.
A Slavko se, možda, još uvek smeje…
Izvor: kolegijum KM novina
Kuršumlija bez cenzure